Iz kritike

Stvaralačka je subjektivnost Tomislava Dilbera u punom smislu riječi umjetnička. Djelo je tako sveza grubog svakidašnjeg života i materijalne stvarnosti sa onim istinskim, tj. duhovnim, a umjetnost je u takvom djelu propitivanje smisla sve naše egzistencije. Vizije i viđenja tog iskonskog progovaranja smisla (umjetnosti) poziv su za povratkom u našu vlastitost i dostojanstvo, u ovom vremenu u kojem je sve ljudsko postalo strano a čuđenje nad lijepim i istinskim već je odavno zaboravljeno. Jedno za drugim tako se nameću pitanja na koja bi umjetnik htio predložiti svoj odgovor, a bojazan pred neshvaćenošću umiruje ga u transcendentalnom.


Crno-bijeli svijet, u kojem crno i bijelo jesu zapravo nazočnost (crno) odsutnosti (bijelo) i odsutnost (bijelo) nazočnosti (crno) ima i svoju duboku misaonu nijansu..


Unutarnji krajolik Dilberovih slika duboko je protkan osobnim zavičajem, kako onim fizičkim, tako i onim stvaralačkim. U toj Domovini, čovjek je izvana tvrd kao stijena dok je iz nutra prožet neutaživom željom za Božanskim i za suncem koje omogućuje naš svakodnevni život, a moglo bi biti viđeno i kao Sveta Hostija. I tako su suze ono što iz dubine duše progovara kao želja da se bude razumljenim u ovom otuđenom svijetu, krugovi koje ne treba dirati, kako to reče još stari Grk. Da tako je, no vremena su druga; iz poteza umjetnikova pera uzdiže se imperativ, budimo pažljivi s nevinošću duha, mi, koji tako grubo i nekritički kročimo zemaljskom kuglom i gazimo ovu travu, lomimo ovo kamenje i zaustavljamo suze tamo gdje se naša humana priroda u grču bori za krik.

Tomislav Dilber nadahnut i kreativan temom i stilom ucjelovljuje ideal fizičkog, ljudskog i metafizičkog pejsaža, koji unatoč svemu, nikada nije niti će biti dovršen.

Sanda Glavaš



U vrijeme kad dominira ljudska zloća svi su dobri ljudi nesretni.

Moj prijatelj Tomislav izvanredna je osoba, sazdan od vrlina koje toliko odudaraju od današnjeg poimanja življenja, da se to neminovno i vidi na njegovom likovnom izrazu.

Ta izvanzemaljska čistoća ide do sterilnosti u smislu ljudske pogreške. Svjestan da djelo ne nastaje na brzinu i slučajno, gradi svoja djela slojevito, postepeno i suptilno u plavo-žutim kontrastima, što asocira čežnju za beskrajem i čistoćom svemira. Njegova svestranost življenja umanjuje njegovo likovno stvaralaštvo, jer uvijek ima više vremena za druge nego za sebe.

Tomislava prijatelji cijene i vole.

Akademski slikar Branko Manojlović



Njegove slike krajolika, cvijeća te crteži pejsaža i drveća nošenih vjetrom, odaju njegovo nataloženo iskustvo i njegovu težnju nadrealizmu. On se udaljava od deskriptivnosti, zanemaruje detalje, nanosi boje u potezima i mrljama, sve se kreće, njiše, leti i pretvara u energiju.

Iz njegovih crteža izbija unutarnji sklad, mir, ritam, sve je puno skrivenih poruka i iskrenih emocija.

U svojim slikama Dilber najviše voli plavu i žutu boju. Plavom bojom dočarava prostor, dubinu, visinu, nebo, a žutom doseže sunce, zvijezde i vječnost.

Vesna Kaić Lalić